Grčevi za vrijeme trčanja – dehidracija i nedostatak elektrolita ili ipak nešto drugo ??
Grčevi izazvani vježbanjem (eng. exercise-associated muscle cramps (EAMC)), odnosno trčanjem (najčešće za vrijeme maratona/triatlona); definiraju se kao bolne, grčevite i nevoljne kontrakcije skeletnih mišića tijekom ili neposredno nakon tjelesne vježbe.
Grčevi se smatraju jednim od najvažnijih limitirajućih faktora uspjeha na utrkama velikih kilometraža, te glavni razlog odustajanja od istih.
Hoffman, M. D., & Fogard, K. (2011). Factors related to successful completion of a 161-km ultramarathon. International journal of sports physiology and performance, 6(1), 25-37.
Zašto dolazi do tih grčeva ?
Najpoznatija teorija je zbog nedostatka elektrolita (pod što spada i magnezij), te zbog dehidracije, dok jako puno sportaša vjeruje kako će unos soli prevenirati pojavu grčeva.
Ipak gledajući znanost, gore navedeni simptomi nisu razlog pojave grčeva.
Znanost ipak ne daje konkretan odgovor što točno uzrokuje grčeve, ali postoje neke jako smislene teorije.
Jedna od njih je „altered neuromuscular control theory“, odnosno autori teoriju objašnjavaju kako trkači izlažu svoje mišiće prevelikim zahtjevima, tj većima nego to njihovo trenutno stanje utreniranosti može podnijeti, te zbog toga dolazi do promjene u živčano-mišićnoj kontroli, koja na kraju trigerira grčeve.
Studija; Martinez-Navarro i sur. 2022; upravo istražuje koje su karakteristike grčeva kod maratonaca, Nedostatak elektrolita i dehidracija ili oštećenje mišića?
U studiji je sudjelovalo 84 iskusnih trkača koji su završili maraton :
- 24% su doživjeli grčeve za vrijeme ili odmah nakon utrke.
- Nije bilo razlike u koncentraciji Natrija i Kalija, niti u %promjene tjelesne težine, kod onih koji su doživjeli grčeve i onih koji nisu.
- Suprotno, trkači koji su imali grčeve su imali povišenu kreatin kinazu i laktat dehidrogenazu (biomarkeri oštećenja mišića).
Nadalje, 24sata nakon utrke:
- trkači koji su imali grčeve su i dalje imali povišene biomarkere oštećenja mišića, što praktički dokazuje „altered neuromuscular control theory“.
Također ono što je jako zanimljivo, statistički značajna razlika je bila u postotku onih trkača koji su bili uključili trening jakosti u svoj plan i program, a na kraju utrke nisu imali grčeve.
Ovaj podatak nam ukazuje na još jedan od brojnih benefita treninga jakosti u sportovima izdržljivosti, manje mišićno oštećenje, te bolja živčano-mišićna kontrola na samoj utrci.
Uključite trening jakosti u svoj plan i program !!